Sve što je stvoreno, sve što je materija, ima svoj početak, život i kraj. Ništa što je omedjeno zakonima trodimenzionalnog svijeta nije vječno. Zato su, prije svega astronomi, živi svjedoci "svakodnevnog" radjanja i umiranja mnogih nebeskij tijela, kako onih malih tako i onih najvećih. Zašto bi od toga bila izuzeta naša planeta i  ono što je stvoreno da živi na njoj. O tome su kroz milenijume govorili mnogi Božji ljudi, proroci. Bog im je bio otvorio um, i oni su mogli da vide svo buduće vrijeme. Kada je riječ o prorocima, (mislim na prave, Božje proroke, a ne na one lažne)  moramo imati na umu da su oni govorili o onom što su vidjeli, o onome što im je Bog pokazao, pa će i ispunjenje biti takvo, onakvo kakvo je Bog predvidio da bude. Dakle, kraj svijeta, onakvog kakvog mi poznajemo, biće ne zato što su ga proroci "najavili" već su ga proroci "najavili" zato što im je Nebeski Otac, Svestvoritelj vaskolikog svijeta, rekao da će biti.

Čovjek može u to vjerovati i ne vjerovati. To je stvar pojedinca, stvar bogodane slobodne volje svakoga čovjeka ponaosob. Ali, to nimalo neće uticati na tok nebeskog časovnika i na plan Svevišnjeg Boga. Dakle, biće onako kako je Bog predvidio da bude. Sudnji Dan (ili Kijametski, kako se pominje u Koranu) mora doći. O njemu govore sve svete knjige ovoga svijeta. O njemu govore sve religije ovoga svijeta. Hvala Bogu, u posljednje vrijeme o njemu uveliko govori i nauka ovozemaljska. A o danu i času kada će se to zaista desiti ne zna niko do Gospod Bog, Otac naš Nebeski. Današnji astrofizičari kao i proučavaoci nekih drevnih knjiga, posebno poznavaoci kalendara drevnih Maja, zapisa drevnih Olmeka, Asteka, Hopi Indijanaca, Egipćana, Kineza, Grka... pominju 21. dec 2012. godine. Taj datum pominju i mnogi naučnici zbog slabljenja el-magnetnog polja zemlje, zbog veoma, veoma rijetkog dešavanja u svemiru, što sve može predstavljati važne znake dolaska Strašnog Suda na zemlji. O svemu ovome ja sada ne bih, jer je već dosta govoreno, ali, uvjeren sam da se zaista toga dana mora dogoditi nešto, nešto zaista neobično, čudno, zastrašujuće. Nešto što će biti nekom na vječni smrt, a nekom na vječni život. Zato bi bilo dobro da se čovjek konačno okrene svom Nebeskom Ocu. Da se uhvati za Njegove skute i da se drži njih sve do Pošljetka. U protivnom, ko zna kako će proći.

"Raspućin"